Mali broj tražilaca azila iz zapadnobalkanskih zemalja, koji je tokom 2017. godine uspeo da dobije pravo na ostanak u Nemačkoj, spada u „posebne slučajeve“, međutim, ni to nije garancija ostanka, piše „Dojče vele“.
Naime, nemački Osnovni zakon garantuje pravo na azil politički progonjenim osobama, pa tražioci azila iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Bosne i Hercegovine i sa Kosova nemaju osnova za podnošenje zahteva, jer se ne priznaje da su politički progonjeni.
Sve zemlje Zapadnog Balkana Nemačka je krajem 2015. godine proglasila za „sigurne zemlje“, odnosno za zemlje u kojima nema političkih progona. Savezni zavod za migracije i izbeglice (BAMF) je od tada odbio 97 posto svih zahteva za dobijanje azila čiji su podnosioci državljani zemalja Zapadnog Balkana, a svi odbijeni više ne mogu da dobiju ni vizu za ulazak u ovu zemlju.
Posle 2015. samo je mali broj tražilaca dobio status ljudi koje štiti nemačka država. Takvi su tražili da budu priznati kao „posebni slučajevi“. Glavni kriterijumi za ulazak u ovu posebnu kategoriju jesu dužina boravka u Nemačkoj i stepen u kojem je osoba integrisana ili nastoji da se integriše u nemačko društvo, a najvažniji uslov jeste da li je neko u stanju da svojim radom obezbedi sebi egzistenciju.
Podnosioci zahteva za azil iz zemalja Zapadnog Balkana koji su odbijeni moraju računati na to da će dobiti zabranu ponovnog ulaska ne samo u Nemačku, već i u čitav šengenski prostor, navodi Dojče vele.
Оставите одговор