Nemački pas-robot sam naučio da hoda za pola sata

Nemački naučnici su napravili psa-robota sa virtuelnom kičmenom moždinom koji je, metodom prvobitnog posrtanja, svojstvenoj životinjama, sam uspeo da nauči da hoda za samo pola sata, preneli su nemački mediji.

Istražujući način na koji životinje uče da hodaju, nemački naučnici su došli na ideju da izvedu eksperiment koji bi pokazao da li bi i robot mogao da savlada hodanje po istom pricipu. Tako je napravljen četvoronožni robot veličine psa na kome su sprovedena ispitivanja, paralelno sa ispitivanjima na životinjama.

Naučnici su zaključili da se bebe životinje u velikoj meri oslanjaju na čvrste reflekse kičmene moždine kako bi koordinisali mišiće i tetive, dok im refleksi kontrole motoričkih funkacija pomažu da izbegnu pad i povredu tokom prvih pokušaja.

Jedan od istraživača koji su pokrenuli ovaj eksperiment, dr Feliks Rupert, rekao je da su na ideju došli vođeni radoznalošću kako spoticanje pri učenju hodanja utiče na životinje, prateći ovaj proces kod robota psa.

– Ako se životinja spotakne, da li je to greška? Ne ako se jednom desi, ali ako se često spotiče, to nam pokazuje koliko dobro robot hoda. Stoga smo dizajnirali algoritam učenja koji će funkcionisati kao kičmena moždina i raditi kao ono što je poznato kao centralni generator uzorka (CPG). Kod ljudi i životinja CPG su mreže neurona u kičmenoj moždini koje, bez ikakvog unosa iz mozga, proizvode periodične kontrakcije mišića. CPG je simuliran na malom i laganom računaru koji je kontrolisao kretanje robotovih nogu i bio je postavljen na robotu gde inače stoji glava psa objašnjava dr Rupert.

Ovaj robot, nazvan Morti, na nogama ima senzore za merenje informacija o sopstvenom kretanju. Morti je naučio da hoda bez prethodnog eksplicitnog znanja o dizajnu nogu i motorima ili oprugama, kontinuirano upoređujući očekivane podatke (modelirane iz virtuelne kičmene moždine) sa podacima senzora na nogama.

– CPG liči na ugrađenu automatsku inteligenciju za hodanje, koju priroda pruža i koju smo preneli na robota. Kompjuter proizvodi signale koji kontrolišu motore nogu i robot u početku hoda i posrće. Daljim praćenjem podaci se vraćaju od senzora do kičmene moždine gde dolazi do upoređivanja podataka senzora i CPG-a, dok algoritam uči ponašanje pri hodanju sve dok robot ne nauči da hoda dobro i bez spoticanja. Promena CPG izlaza uz održavanje refleksa aktivnim i praćenje posrnuća robota je ključni deo procesa učenja – kaže dr Rupert.

Rezultat eksperimenta je bio pozitivan. U roku od jednog sata Morti je mogao da napreduje od teturanja unaokolo kao novorodjenče do hodanja, optimizujuči svoje obrasce kretanja brže od bilo koje životinje.

Informišite se jednom nedeljno o aktuelnim vestima - prijavite se na našu mejling listu

Оставите одговор