U ovoj godini će novosadska fabrika obuće „Gepard“, jedina u Srbiji i na Balkanu specijalizovana za namensku industriju, isporučiti 30.000 pari čizama i cipela za nemačku vojsku, a do 2017. godine i 60.000 pari čizama za austrijsku vojsku.
Direktor „Geparda“, Miroslav Tanasković, kaže da saradnja ove srpske kompanije sa nemačkom vojskom traje već desetak godina, a od pre tri godine, zahvaljujući već razvijenim kontaktima, preko istih posrednika je pokrenut posao i sa vojskom Austrije.
– Radimo obuću za sve rodove nemačke vojske, a za Austrijance samo za pešadiju. Za njih ćemo trećinu od 60.000 pari čizama ispručiti u prvoj polovini naredne godine, a ostatak na početku 2017. godine. Posao za ove dve vojske godišnje vredi između 1,3 i 1,5 miliona eura. Inače, radimo i za našu vojsku, policiju, „NIS“, „EPS“. Za Vojsku Srbije smo ove godine isporučili 15.000 pari poludubokih cipela i 10.000 pari cipela i čizama. Za NIS radimo zajedno u konzorcijumu s drugim obućarima i taj posao godišnje donosi 1,2 miliona eura – objašnjava Tanasković, a prenosi novosadski „Dnevnik“.
Novosadska fabrika namenske obuće polovinu svoje proizvodnje proda u inostranstvu, a u zavisnosti od tehnološkog procesa, iz fabrike godišnje izađe između 120.000 i 180.000 pari obuće.
– „Gepard“ godišnje napravi i 20.000 pari čizama za motocikliste, koje prodajemo u Italiji. Pravimo i mušku i žensku obuću za modnu industriju, pa smo tako radili za brendove kao što su „Tom Tailor“ i „Esprit“, ali se za modu nismo do kraja opredelili zbog malih serija od maksimum 300 do 400 pari. Kupili smo opremu specijalizovanu za namensku industriju i s tom obućom izašli na strano tržište, pa smo smanjili proizvodnju modne obuće – ističe Tanasković i dodaje da se njihova modna obuća može se kupiti u Novom Sadu u dve „Gepardove“ radnje i u još pet prodavnica u Nišu, Sremskoj Mitrovici, Somboru, Kikindi i na putu za Rumu.
Ova fabrika ima relativno dobar mašinski park, a kako Tanasković najavljuje, već početkom sledeće godine proizvodnju će osavremeniti sa još desetak mašina vrednih oko 160.000 eura.
– U obućarskoj industriji profit je mali, pogotovo kada se učestvuje na tenderima, a i zbog cene kože koja je berzanska roba, pa obućari nemaju obrtna sredstva za novu opremu. Povoljni krediti bili bi melem za nas, jer za fabriku od stotinu zaposlenih za kupovinu ključnih mašina treba između 30.000 i 50.000 eura – naglašava Tanasković.
Оставите одговор