Nemački operateri gasne mreže predstavili su planove za izgradnju glavne mreže za transport vodonika. Iako vlada nije pokazala veliko interesovanja da ga finansira, projekat bi trebalo da bude završen do 2032. godine.
Nemačka industrija godišnje troši 55 teravat-sati (TWh) vodonika dobijenog uglavnom iz procesa koji intenzivno oslobađaju ugljenik, što doprinosi globalnom zagrevanju. Prema proceni vlade, potražnja za vodonikom u proizvodnji čelika i drugim hemijskim procesima će se do 2030. godine udvostručiti na skoro 110 TWh, prenosi Euractiv.
Prema planovima, uz odgovarajuću obradu i struju iz obnovljivih izvora, i taj vodonik bi trebalo da se pretvori u “zeleni” koji je ekološki prihvatljiviji od fosilnih goriva. Međutim, u Nemačkoj za sada nema puno “zelenog vodonika”, ali je on sve popularniji i traženiji. Nemački operateri gasne mreže kažu da bi veliki deo vodonika mogao da se uveze iz Holandije i Norveške, kao i sa severa Nemačke koji je bogat obnovljivim izvorima energije.
Kako bi se ispunila želja Nemačke da izgradi industriju vodonika, već u prvoj fazi projekta je neophodno da se napravi jezgro vodonične mreže, odnosno vodiničkih autoputeva. Planovima iz 2020. je predviđeno formiranje vodonične mreže dužine 6.000 kilometara, koja bi se sastojala od 90% prenamenjene postojeće gasne infrastrukture.
Međutim, današnji planovi su se gotovo udvostručili i podrazumevaju vodonične cevovode koji bi pokrivali polovinu zemlje, mada operateri procenjuju da će konačna dužina ipak biti manja zbog optimizacije.
S druge strane, nemačka vlada nije rada da sve to finansira i poručuje da će slediti cilj razvoja vodoničnog jezgra u privatnom sektoru, koji će se finansirati putem mrežnih naknada. Naime, za finansiranje infrastrukture trebalo bi da se koriste “tarife za mrežu”, oko čijih detalja se dogovaraju Ministarstvo finansija i kabinet kancelara.
Pored toga, i mapa vodoničnog autoputa pokazuje oštru podelu između zapadne i istočne Nemačke. Dok se očekuje da će industrijska središta oko Bremena i Dizeldorfa biti stecište pravog vodoničnog super-klastera, istok će možda morati delimično da se osloni na novoizgrađene cevovode, koji su daleko od garantovanih, kao i na neku prenamenjenu gasnu infrastrukturu.
Projekat izgradnje vodonične mreže u Nemačkoj još uvek je daleko od početka, budući da su do sada, osim pitanja finansiranja, održane samo dvonedeljne konsultacije, a operateri gasne mreže planiraju da sa radom nastave na jesen. U međuvremenu, potencijalna industrija vodonika sa nestrpljenjem iščekuje rekonstrukciju strategije na ovom polju, koja bi trebalo da bude završena do kraja jula.
I pored svega ovoga, nerešen ostaje ključni problem prelaska industrije sa gasa na vodonik. Kompanije ističu da su uložile stotine milijardi eura u postojeću gasnu mrežu i spremne su da se pobune protiv bilo kakvog pritiska na planove za njenu razgradnju. Nadaju se da će pomoć doći iz Brisela, gde traju pregovori o novoj direktivi o tržištu gasa, koji bi trebalo da naprave novi okvir za razgradnju gasnih mreža.
Оставите одговор