Svi u Nemačkoj koji u svoju banku ili štedionicu polažu više od 10.000 eura u gotovini ubuduće če morati da dokažu poreklo novca, jer to zahteva Finansijska regulatorna institucija BaFin (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht).
Dokaz o poreklu trebalo bi da pomogne u borbi protiv pranja novca, a ovo pravilo važi i ukoliko se uplate obavljaju u više navrata, tako da ukupan iznos prelazi 10.000 eura. Kod gotovinskih transakcija u drugim bankama koje nisu matična banka klijenta, obaveza dokazivanja porekla novca važi već za iznose preko 2.500 eura, a to uključuje i kupovinu plemenitih metala poput zlata ili zamenu valute.
Prema BaFinu prihvatljivi dokazi porekla uključuju: Aktuelni izvod sa drugog klijentovog bankovnog računa sa kog je evidentno podizanje gotovine; Potvrde o gotovinskom podizanju novca s drugog bankovnog računa; Štednu knjižicu klijenta u kojoj je evidentirano podizanje gotovine; Potvrde o prodaji (npr. račun za prodaju automobila ili plemenitih metala); Potvrde o razmeni valuta; Testament, nasledni list ili slični dokazi o nasleđivanju; Ugovor o poklonu ili prijava poklona; Uplate u više navrata i dokaz o poreklu.
Kod redovnih (npr. mesečnih) uplata iz više delova, banka ili štedionica neće automatski pretpostaviti da se radi o namernom deljenju iznosa. Ipak, tehnički će se proveravati da li postoji tzv. “smurfing” (“štrumfovanje”), odnosno da li se veliki iznosi namerno dele na manje kako bi izgledali beznačajni. U tom slučaju banka proverava da li su u pitanju različite uplate ili namerno zaobilaženje obveze dokazivanja porekla novca.
Što se tiče pravnih lica, ona češće polažu u banku veće iznose u gotovini, zbog čega preduzetnici obično nisu obuhvaćeni ovim pravilom i obično ne moraju dokazivati poreklo novca, osim ukoliko gotovinska transakcija značajno odstupa od uobičajenog načina uplata, prenosi Fenix magazin.
Оставите одговор