Srbija i Evropska unija su u Beogradu 19. jula potpisale Memorandum o razumevanju EU i Srbije o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima, na osnovu kog se, i pored neslaganja javnog mnjenja u Srbiji, postavljaju temelji za eksploataciju litijuma u okviru Rio Tintovog projekta Jadar. Potpisivanju je prisustvovao i nemački kancelar Olaf Šolc (SPD).
„Bila sam na mnogim putovanjima u inostranstvu sa Olafom Šolcom. Ali, mi novinari koji putujemo sa njim, nikada nismo naišli na nešto slično onome što se u petak dogodilo u Beogradu. Zeleni, baš nemački Zeleni, do neba su hvaljeni u autokratskoj Srbiji. To ima mnogo veze sa računicom predsednika Aleksandra Vučića, a i sa zaštitom životne sredine“, komentariše novinarka Kristina Dunc u njuzleteru „Prestonički radar“ na sajtu Nemačke mreže urednika (RND).
Ona zatim navodi kako je „autokrata Vučić“ još ranije želeo da krene u eksploataciju litijuma u Srbiji, ali se pojavio otpor stanovništva. Stoga je Nemačka, odnosno nemački Zeleni, ponudila pomoć u razvoju održivih standarda, koji su sada dogovoreni upravo ovim sporazumom.
„I tako u Beograd nije doleteo samo Šolc, već i Franciska Brantner, političarka Zelenih i parlamentarna državna sekretarka u Ministarstvu ekonomije. Teško da bi došla da se njena partija osramotila ovim planovima. Ipak, verovatno nije očekivala da će je Vučić baš toliko hvaliti. Predsednik je na zajedničkoj konferenciji za novinare više puta pomenuo ime Franciske Branter, svedočio o njenom „predanom radu“ i priznao da „nema hiljaditi deo njenog znanja o zaštiti životne sredine“, piše Dunc.
Novinarka RND je Vučićev hvalospev političarki Zelenih protumačila kao poruku koja bi trebalo da umiri stanovišto jer, kako kaže, „ako čak i Nemci, a pogotovu nemački Zeleni, smatraju da je ovaj projekat ekološki u redu, onda on mora biti dobar. Ko to još ima tako visoke standarde?“ Dunc poručuje kako je „sada važno da nemačka vlada kontroliše te standarde i takođe pomaže u demokratizaciji zemlje, te na kraju citira Vučića koji je takođe rekao: „Znate šta Zeleni misle o meni, i ja o njima takođe“. „Skoro ništa dobro“, odgovara Krstina Dunc na kraju svog izveštaja iz Beograda, navodi Dojče vele.
Tri razloga u korist litijuma iz Srbije
Spoljnopoltički urednik Frankfurter algemajne cajtunga (FAZ) Nikolas Buse kaže da „postoje tri dobra razloga zašto Nemačka i druge zemlje EU treba da kupuju litijum u Srbiji“.
„Prvo, Evropa time može da smanji svoju zavisnost od kineskih baterija. Drugo, bliskiji ekonomski odnosi mogu dovesti do toga da se Srbija ne oslanja previše na Moskvu i Peking. Treće, na ovaj način se povećava podsticaj Vučiću da ne igra destruktivnu ulogu u sukobu sa Kosovom“.
On napominje da se „nemačkoj i evropskoj spoljnoj politici često zamera da nisu strateške i da ne zastupaju dovoljno svoje interese“, što nije sasvim neopravdano jer, smatra Buse, „posebno u Ministarstvu spoljnih poslova u Berlinu vlada univerzalističko razmišljanje, dok putovanjem u Beograd Šolc pokazuje da može biti i drugačije“.
„Kancelar nije izgubio iz vida zapadni Balkan i treba da ostane posvećen pitanju pristupanja. EU koja ima hrabrosti da primi Ukrajinu, ne bi smela da dozvoli stvaranje vakuuma moći na jugoistoku kontinenta“, zaključuje Buse u komentaru za FAZ.
Dva razloga zbog kojih je sporazum problematičan
„U vreme tolikih geopolitičkih kriza u svetu, svakako je važno da nabavka sirovina bude diverzifikovana i Srbija može postati važan liferant. Uzgred, Ukrajina takođe ima velike količine litijuma koji se teoretski takođe može eksploatisati. Međutim, ovaj sporazum je ipak, problematičan iz dva razloga“, piše u autorskom članku za Fokus Klaudija Kemfert, profesorka ekonomije energije na Nemačkom institutu za ekonomska istraživanja i Univerzitetu Leupana u Lineburgu i kopredsedavajuća Saveta stručnjaka nemačke vlade za pitanja životne sredine.
„Prvi razlog je što potencijalna šteta po životnu sredinu može biti ozbiljna. Stoga bi ekstrakciju sirovina trebalo dozvoliti samo ako su ispunjeni ekološki i društveni standardi. Nemačka vlada i EU treba da insistiraju na odgovarajućim sertifikatima. Drugo, moramo se zapitati: od koga ćemo mi zapravo da zavisimo? Iako Srbija želi da uđe u EU, pregovori o pristupanju EU traju od 2012. Srbija je kandidat za članstvo u EU, ali ne podržava sankcije EU Rusiji i sa Kinom je zaključila sporazum o slobodnoj trgovini. Osim toga, u Srbiji se guši sloboda štampe, a pravosuđe se ne smatra potpuno nezavisnim. Geopolitički kriterijumi takođe treba da igraju ulogu. Srbija, dakle, nije idealan partner iz oba ova razloga“, smatra Kemfert.
Ona predlaže da nemačka vlada svede potrebe za sirovinama na minimum, kao i da se posveti njihovom recikliranju, jer je cirkularna ekonomija fundamentalna. Pored toga, Kemfert predlaže i da se ograniči proizvodnja vozila, jer statistički gledano, smatra ona, automobili stoje oko 23 sata dnevno, te je potreban pravi zaokret u saobraćaju sa izbegavanjem saobraćaja, izmeštanjem i optimizacijom, kao i više usluga mobilnosti i bolji i jeftiniji javni i železnički prevoz. „A inače“, zaključuje ona, „ litijum možemo da kopamo i u našoj zemlji“.
Оставите одговор