Novi nemački kancelar Olaf Šolc, ali i korporativni divovi poput Folksvagena i Simensa, žele u budućnosti zeleniju i digitalniju ekonomiju, zbog čega bi njihovi zajednički napori trebalo da pokrenu potpunu obnovu privrede u zemlji. Zadatak je ogroman, ali ako to ne uspeju da urade, to bi značilo pad za nemačke kompanije i gubitak radnih mesta za radnike, piše agencija Rojters.
Inače, Nemačka je više zavisna od proizvodnje i izvoza u inostranstvo nego što su to druge velike evropske ekonomije. Izvoz robe čini više od jedne trećine nemačkog BDP-a, što je dvostruko više nego u Francuskoj ili Britaniji. Takođe, nemačka proizvodnja doprinosi 18 odsto ekonomskoj proizvodnji, dvostruko više nego u slučaju druge dve velike evropske industrijske zemlje.
Oslanjanje na tešku industriju zasnovanu na intenzivnom korišćenju fosilnih goriva delimično objašnjava zbog čega su nemačke emisije ugljenika po glavi stanovnika u 2018. godini bile za 87 posto iznad takve francuske uporedive brojke 59 posto iznad britanske. Da bi se ovakva ekonomija očistila i obnovila potrebna su ogromna javna i privatna ulaganja, a prvo treba očistiti automobilsku industriju. Prema srednjoj proceni Refinitiva, u 2022. godini račun kapitalnih izdataka VW-a će premašiti 20 milijardi eura, u poređenju sa godišnjim prosekom od 13 milijardi eura između 2018. i 2020. godine.
Izgradnja lokalne fabrike VW-a za proizvodnju baterijskih ćelija mogla bi ponovo koštati barem isto, što bi značilo da će izvršnom direktoru Herbertu Disu verovatno trebati pomoć vlade, pa će Šolc morati da pronađe način da to uskladi sa svojim restriktivnim budžetskim obećanjima.
I nemačka digitalna infrastruktura bi takođe mogla doživeti potres, s obzirom na to da je manje od jednog na 10 domaćinstava povezano na širokopojasnu mrežu s punim vlaknima. Dojče Telekom bi mogao da pomogne da se to popravi, budući da ga podržava država. S tim u vezi, Nemačka mora da privuče strane radnike upućene u tehnologiju, jer njena populacija stari. Šolc tu može pomoći ublažavanjem pravila za radne dozvole za kvalifikovanu radnu snagu, dok se velike kompanije poput Siemensa bave prekvalifikacijom radne snage.
Želja da se rekonstruiše nemačka privreda moraće da bude snažna kako bi se savladale neke kratkoročne prepreke. Globalna kriza lanaca nabavki povećava cene proizvoda, a nedostatak radnika i Šolcov plan da se minimalna plata poveća na 12 eura po satu takođe će povećati troškove. Sve će to pojesti profitne marže kompanija, ali dugoročnih dobitaka neće biti bez kratkoročnih bolova, piše Rojters.
Оставите одговор