Juče je u Srbiji na poziv studenata održan generalni štrajk. Građani su se odazvali i još jedan talas pobune protiv autokratije na čijem je čelu Aleksandar Vučić je preplavio Srbiju, ovoga puta veći od svih prethodnih. Studenti su pokazali da mogu da se ćeraju sa vlašću u nedogled, ne pokazujući ni malo zamora, straha, brzi su, organizovani i motivisani da normalizuju nenormalnu zemlju u kojoj žive, piše Vreme.
Juče je u brojnim gradovima u Srbiji na delu bila građanska neposlušnost. Gde god da su se predstavnici vlasti osvrnuli mogli su da vide otpor i ljude kojima je prekipelo – na fakultetima, u školama, u pravosuđu, Kolubari, IT sektoru, RTS-u, kafićima, prodavnicama, zanatskim radnjama… Građani su još jednom ignorisali pretnje i režanje Vučićevih ministara i obasipanje drvljem, kamenjem i lažima režimskih medija. Ulice, raskrsnice i auto-puteve blokirali su studenti, srednjoškolci, profesori, nastavnici, učitelji, advokati, programeri, poljoprivrednici, radnici…
Za razliku od svih dosadašnjih protesta protiv svega onoga što čini, predstavlja i za šta je odgovorna Srpska napredna stranka sa svojim prilepcima, ovaj je izgledao kao da ne može da se zaustavi, pre sve ga zbog mladih koji ga predvode, jer njihova energija je neiscrpna i zarazna. Sem toga, studenti ne pokazuju ni zamor, ni straha, a brzi su, okretni, disciplinovani i motivisani da promene stanje u društvu.
Život vladajućoj ekipi ogrezloj u moći, bahatosti, korupciji, nasilju i zgrtanju para studenti su pretvorili u noćnu moru. Vlast gubi kontrolu nad svojim postupcima, a sa uzurpiranih medija besomučno blati studente koji su se digli protiv bespravne države, nazivajući ih stranim plaćenicima i izdajicama. Ova neprestana medijska indoktrinacija i bujice optužbi i laži i juče su dovele do iskakanja pristalica vladajućih struktura iz realnosti. Naime, jedna devojka kolima se zaletela na studente, oborivši pri tom nekoliko njih, ali i ozbiljno povredivši jednu studentkinju koja je bila angažovana kao redar.
Za ovakve postupke, koji se sada već ponavljaju, a koji se pravno tumače kao pokušaj teškog ubistva, kao i za fizičke napade na studente koji protestuju, direktno su odgovorni Aleksandar Vučić i svi oni koji predstavljaju naše najpametnije mlade kao antisrpsko zlo koje za strane pare hoće da ruši Srbiju. Ono što je svima jasno osim pristalicama uzurpatorskog režima jeste je da ovakav narativ u funkciji okretanja ljudi protiv ljudi, daljeg cepanja države po svim šavovima i zapravo predstavlja otvoreno podstrekivanje na nasilje.
S druge strane, Aleksandar Vučić je juče u Jagodini organizovao konntramiting, kao jadan pokušaj da parira masovnim protestima građana i studenata, koji se još od 1. novembra prošle godine konstantno događaju u zemlji. Za dolazak partijskih poslušnika na ovaj događaj vlast je organizovala reke autobusa iz svih gradova u Srbiji, ali ih ipak nije mogla skupiti više od nekoliko desetina hiljada, iako je za njih i dnevnice obezbedila.
Oni su skandirali „Aco Srbine!“ i alpaudiraju predsedniku koji je na događaju pokušavao da utemelji novi „narodni pokret“ koji bi trebalo da bude nekakav surogat Srpske napredne stranke, čiji članovi takođe sve više postaju svesni gde je leglo kriminala i otimačine. Vučić je na skupu rutinski ponovio udarničke parole iz svog uobičajnog repertoara i izrekao za dvadesetak minuta sve što ponavlja svakoga dana na režimskim medijima – paranoično-ksenofobični miks začinjen prosečnim platama od 1400 i penzijama od 640 eura.
Televizija Pink je ovaj skup uglavnom snimala dronovima, malo je bilo krupnih kadrova, a sve je pratila uopičajna specijalna emisija sa uvek istim opskurnim likovima koji slave Vučića i seju strah od zavere. Za divno čudo, RTS je u petak u Dnevniku 2 imao veoma korektan prilog o protestima širom Srbije, a preneo je i vest da je pregažena jedna studentkinja. Ipak, pre će biti da je sve to posledica straha od stizanja naplate za dugogodišnji mrak koji je nacionalna televizija sejala u narodu i pitanje je da li će se iz te naplate izvući.
Juče je ponovo upadljivo bilo odsustvo predstavnika opozicije na ulici. Naime, masovni građanski otpor u Srbiji, koji je prevazišao prvobitne studentske zahteve i prerastao u potrebu za promenom sistema, začeo se i vri nezavisno od opozicionih političkih partija, kojima studenti šak ne dozvoljavaju ni da im se priključe. Vučićev režim je počeo ozbiljno da se ljulja, ali građani lidere opozicije ne prepoznaju kao ljude koji bi Srbiju mogli da povedu u promene. Delovanje opozicionih partija, koje nisu u stanju ništa međusobno da se dogovore i isplaniraju, trenutno se svodi na zehtev o prelaznoj vladi i akcije koje su više primerene nevladinim organizacijama i civilnom sektoru, nego političkim partijama.
Po svemu sudeći, Srbiju je zahvatio talas sistemskih promena koji će se teško zaustaviti pre nego što se sam završi. Međutim, neizvesno je koliko dugo bi on mogao da traje, jer predsednik Srbije i svi predsednikovi ljudi neće svoju vlast i poslove prepustiti bez žilave borbe. To je više nego očigledno, kao što je jasno da ni studenti neće tako lako odustati od svojih zahteva. Oni su za ponedeljak, 27. januar, najavili dvadesetčetvoročasovnu blokadu beogradske Autokomande, a na dalje ko zna…
Оставите одговор