Zbog velike zarade sve više ljudi u Srbiji radi dostavu

Uprkos ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom korona virusa i velikim gubicima većine privrednika, tržište dostave hrane je u poslednjih godinu dana bukvalno procvetalo, kako svuda u svetu, tako i u Srbiji.

Dostavljača je svakim danom sve više na našim ulicama, a neki od njih, zbog dobre zarade koja se kreće i do 200 hiljada dinara, napuštaju čak i stalne poslove na kojima su radili. I broj njihovih mušterija je u naglom porastu, pa je onih koji kupuju kod kuće, preko neke od aplikacija, u našoj zemlji sada 360.000.

Na biciklu ili motoru, po kiši, snegu ili vrućini, dostavljači stižu na vrata građana kad su najpotrebniji. Ipak, iako ih zovemo dostavljači hrane, oni kažu da se u njihovim torbama često može naći i mnogo toga drugog.

– Generalno, volim dinamičan posao, dostava mi upravo to pruža, a pruža mi i fleksibilno radno vreme. Sem toga za mene je satisfakcija da mogu da pomognem starijim osobama sa dopremom određenih medikamenata, ličnih stvari, ključeva, punjača, dokumenata, fascikli. Sve ono što običan građanin može da poruči, a da ne mora da napušta svoje prostorije, mi donosimo, a pri tom smanjimo rizik od širenja zaraze – priča za RTS dostavljač Aleksandar Raca.

Da za dostavljače ima sve više posla potvrđuju i najave o novim investicijama kompanije “Glovo”, koja će 450 miliona eura uložiti u jačanje pozicije na 20 tržišta među kojima je i Srbija. Prema rečima generalnog direktora „Glovo Srbija“, Branimira Đurovića, pandemija se pokazala kao katalizator za ubrzano usvajanje novog načina kupovine od strane partnera, privrednika, ali i korisnika. On je naveo da je ova kompanija, od vremena vanrednog stanja do danas, zabeležila rast u poslovanju od preko 250 posto.

Među dostavljačima ima ljudi od 20 do 63 godine, različitog obrazovanja, a ima i vrhunskih sportista, posebno biciklista. Neki od njih su svoj stalni posao zamenili dostavljačkim, jer u zavisnosti od brzine i volje, mesečno mogu da zarade i do 200 hiljada dinara. Ipak, sliku kvare prikriveni troškovi, kaže Raca, budući da većina dostavljača radi sa svojim prevoznim sredstvom, sami moraju i da namiruju svoje stroškove.

– Oni nemaju zdravstveno osiguranje, osim ako su osigurani preko nekog drugog, najčešće im uopšte ne ide penzijski staž i ako se, na primer, povrede, i oni ostaju kod kuće, nemaju nikakvu nadoknadu za bolovanje, već i to moraju sami da finansiraju – objašnjava Tanja Jakobi iz Centra za istraživanje javnih politika.

Još jedan problem dostavljačima predstavlja i parkiranje, jer „Oko sokolovo“ vreba i njih, a svaku kaznu moraju plate iz svog džepa. Zato se, kako kažu, nadaju rešenju tog problema u skorije vreme.

Informišite se jednom nedeljno o aktuelnim vestima - prijavite se na našu mejling listu

Оставите одговор