I pored niske cene, Nemci jedu sve manje mesa

I pored toga što je u Nemačkoj sve više vegetarijanaca i što se generalno sve manje jedu kobasice, ova zemlja nastavlja da proizvodi i izuzetno jeftino plasira na tržište velike količine mesa, navodi Dojče vele.

Trgovinski lanac Aldi je prošle nedelje prodavao 500 grama goveđeg bifteka za sedam eura, svinjske kobasice za pečenje za samo 3,73 eura po kilogramu, a mešano mleveno goveđe i svinjsko meso za manje od 4 eura po kilogramu. Ovo je primer na kojem se jasno vidi da je u Nemačkoj meso jeftina namirnica.

Meso se ne smatra osnovnom namirnicom, te podleže manjoj stopi PDV-a od 7 posto, u odnosu na 19 posto manju stopu PDV-a kod hleba, voća i povrća, a to je uglavnom tako jer se jeftino proizvodi u veoma velikim količinama. Samo je u prošloj godini 25 najvećih nemačkih mesnih koncerna ostvarilo ukupne prihode od gotovo 27 milijardi eura.

Iako prodaja mesa u inostranstvu raste, na domaćem tržištu ostaju prevelike količine, ali se i pored toga na mesu i dalje dobro zarađuje. Naime, radnici u uzgajalištima i klanicama su slabo plaćeni, a životinje se uzgajaju industrijski, u ogromnim štalama, na minimalnom prostoru, bez kretanja i izlazaka na svež vazduh, što obezbeđuje kraći rok proizvodnje. Iako se nemački Zakon o zaštiti životinja odnosi i na stoku i živinu, tajni snimci i fotografije organizacije za zaštitu životinja dokazuju da se životinjama često nanosi velika patnja.

Između 1961. i 2011. godine potrošnja mesa se godišnje povećala sa 64 na 90 kilograma po glavi stanovnika, ali od tada opada i sada u proseku iznosi oko 60 kilograma, a tu je prosečno i oko 20 kilograma mesa koje se preradi u hranu za životinje. S druge strane, prema podacima svetske organizacije za ishranu FAO, prosečna globalna potrošnja mesa iznosi 40 kilograma po glavi stanovnika godišnje.

Prema podacima nemačkog Saveznog zavoda za statistiku (Destatis), u ovoj zemlji je u prvoj polovini 2019. godine 29,4 miliona svinja, goveda, ovaca i koza prerađeno u 3,9 miliona tona mesa, što je najviše u poređenju sa drugim zemljama. Na tržištu je, međutim, situacija neuravnotežena, jer Nemačka proizvodi daleko više mesa nego što ga njeni građani troše, a većina kupaca i dalje preferira jeftino meso, a ne ono organsko, koje je u proseku četiri puta skuplje.

Resorni političari i aktivisti za zaštitu životne sredine i prava životinja predlažu da se stopa poreza na meso i životinjske proizvode poveća sa 7 na 19 procenata, a da se dodatni prihodi iskoriste za poboljšanje uslova za uzgoj životinja. Kritičari povećanja poreza navode da bi meso tako postalo skuplje za sve građane, bez obzira na njihova primanja, a ukoliko bi poskupeli i suhomesnti proizvodi, mleko i jaja, za neke siromašne porodice u bogatoj Nemačkoj to bi predstavljalo preveliko finansijsko opterećenje.

I komesar EU Ginter Etinger, takođe upozorava na jednostrane nacionalne mere i kaže da je meso glavna hrana na evropskom tržištu, pa čak i kada bi u Nemačkoj postalo mnogo skuplje, u susednim zemljama bi ostalo jednako jeftino. Političarka Zelenih, Renate Kinast, predlaže uvođenje poreskih olakšica za proizvođače mesa. Prema njenim rečima, iz teško zarađenih poreskih prihoda država subvencioniše industrijski uzgoj životnja, te je navodno jeftino meso u stvari puno skuplje, jer tu treba uračunati i posledice masovnog uzgoja životinja, kao što su troškovi opterećenja klime zbog velikog broja životinja, troškovi lečenja usled pereterane upotrebe antibiotika ili rast cene vode zbog zagađenja nitratima.

Informišite se jednom nedeljno o aktuelnim vestima - prijavite se na našu mejling listu

Оставите одговор