Pad kriminala i porast nesigurnosti

Statistički podaci Nemačke policije pokazuju da je ova zemlja jedna od najbezbednijih na svetu. Međutim, zbog prisustva velikog broja izbeglica, mnogi građani Nemačke sada se osećaju daleko nesigurnije nego pre izbijanja migrantske krize.

Po mišljenju kriminologa Kristijana Fajfera, ministra pravosuđa Donje Saksonije i nekadašnjeg direktora Instituta za kriminologiju, iako je u poređenju sa 2016. godinom broj krivičnih dela u 2017. smanjen sa 10 na 5,76 miliona, osećaj nesigurnosti nastavlja da se povećava pod uticajem medija.

– Naravno da je to s jedne strane medijski fenomen, jer samo loše vesti su prave vesti, a svakodnevni televizijski program je potpuno ludilo. Skoro da nema večeri a da televizije ne prikazuju neki krimi-film ili seriju. Preplavljeni smo ubistvima i napadima. Zato nije ni čudo što ljudi neke stvari generalizuju i što to utiče na osećaj sigurnosti, iako je nasilni kriminal u toku prošle godine znatno smanjen – objašnjava Fajfer.

Fajfer smatra da Nemačka trenutno prolazi kroz svojevrsnu fazu nesigurnosti, jer su ljudi decenijama navikavani da bi stranci mogli da budu opasni. To se pre svega odnosi na velike gradove gde se broj useljenika u poslednjih nekoliko godina znatno povećao, pa osećaj nesigurnosti nije prouzrokovan povećanjem kriminaliteta, već osećajem gubitka domovine, piše „Dojče vele“.

Najnoviji statistički podaci policije o kriminalnim delima posebno su fokusirani na strance i pokazuju da je među useljenicima procentualno više osumnjičenih za kriminal od njihovog udela u ukupnom broju stanovništva. Tu se radi o sitnim krađama, silovanjima, seksualnim napadima, teškim i opasnim telesnim povredama, pljačkama ili provalama. Međutim, Fajfer na to dodaje i da je u slučaju stranaca duplo veći rizik da oni budu prijavljeni, nego Nemci.

– Veoma važni elementi su i starost i pol osumnjičenog. Mladi između 14 i 30 godina su i pre izbegličke krize 2014. bili problematična grupa. U grupi osumnjičenih njih je bilo polovina, iako ih je sada samo 9 posto u odnosu na ukupan broj stanovnika. Kada je reč o ratnim izbeglicama, svaka četvrta osoba je mladić, a kod useljenika iz Severne Afrike čak svaka druga. To su osobe koje najčešće nemaju nikakvu perspektive da ostanu u Nemačkoj, a čije su supruge ostale u domovini. Odsustvo žena je veoma značajno, jer je bez njih mačo-kultura dosta izraženija – ukazuje nemački kriminolog.

Fajfer kaže da bi spajanje porodica moglo predstavljati rešenje za smanjenje kriminala, ali napominje da ima razumevanja i za stav nemačke vlade po pitanju granica socijalne zaštite useljenika. On, međutim, ima manje razumevanja za oštriji kurs štednje, pre svega kada je reč o razvojnoj pomoći i kaže da bi ministru finansija bilo bolje da se okrene ideji ministra za privrednu saradnju i razvoj, koji ima veoma pametan plan da nemačke firme uz pomoć javnih sredstava otvaraju radna mesta u zemljama iz kojih izbeglice dolaze, što bi ljudima otvorilo perspektive u njihovim domovinama.

Informišite se jednom nedeljno o aktuelnim vestima - prijavite se na našu mejling listu

Оставите одговор