Rampa za nepoštene prakse u trgovini hranom
Savet Komisije za zaštitu konkurencije doneo je Uputstvo kojim se detaljno razrađuje primena Zakona o trgovačkim praksama i precizira način ocene nepoštenih trgovačkih praksi u lancu snabdevanja poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, odnosno način na koji će Komisija utvrđivati da li su kupci postupali suprotno propisima.
Uputstvo, objavljeno u Službenom glasniku, raspoznaje nepoštene trgovačke prakse sa „crne liste“, koje su zabranjene u svim okolnostima, sa „sive liste“, koje su dozvoljene samo ukoliko su ispunjeni zakonom propisani uslovi, ali i slučajeve komercijalne odmazde prema dobavljačima, prenosi eKapija.
Uputstvo propisuje da za kvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode kupci ne smeju ugovarati ili vršiti plaćanje preko 30 dana od isteka perioda isporuke ili izdavanja računa, dok je za sve ostale proizvode krajnji rok 60 dana. Ovi rokovi se ne mogu produžavati ni uz saglasnost dobavljača, niti pozivanjem na poslovnu praksu ili komercijalne razloge.
Takođe, kupcima se zabranjuje otkazivanje narudžbina kvarljivih proizvoda manje od 30 dana pre ugovorene isporuke, osim u slučajevima više sile. Čak i kada je do otkazivanja došlo ranije, Komisija će procenjivati da li je dobavljač imao realnu mogućnost da robu proda drugom kupcu ili je sav tržišni rizik prebačen na njega neopravdano.
Na „crnoj listi“ je i zabrana jednostranih izmena ugovora, pa kupci neće moći da menjaju rokove isporuke, količine, cenu, način plaćanja i druge bitne delove ugovora bez pisane saglasnosti dobavljača, dok se pristanak dat pod pritiskom ili iz straha od gubitka saradnje neće smatrati dobrovoljnim.
Dobavljačima se zabranjuje da finansiraju proširenje ili renoviranje prodajne mreže trgovca, da snose troškove dodatnih kontrola kvaliteta kada je proizvod ispravan, da plaćaju robu koja je propala nakon što je prešla u vlasništvo kupca ili da prihvate multilateralne kompenzacije i prenos dugova na treća lica.
Posebno je naglašeno da kupci ne smeju da odbiju da potvrde ugovor u pisanom obliku ukoliko to dobavljač zatraži, pri čemu se kao pisani trag priznaje i elektronska komunikacija, potvrde porudžbina ili druga dokumentacija iz koje se jasno vide cena, količina i rokovi plaćanja.
Na „sivoj listi“ su nepoštene prakse koje mogu biti dozvoljene samo pod jasno definisanim uslovima, među kojima su vraćanje neprodate robe, naplata skladištenja, naknada za ulistavanje proizvoda, dodatno promotivno izlaganje, marketinške aktivnosti, dostavljanje podataka o prodaji, kao i prenošenje troškova promotivnih akcija na dobavljače. U ovim slučajevima kupac će morati da dokaže da je usluga zaista pružena, da ju je dobavljač tražio ili prihvatio i da je naknada srazmerna stvarnim troškovima.
Uputstvom se uvode i precizniji kriterijumi za ocenu značajnog smanjenja narudžbina, po kojima će se značajnim smatrati smanjenje veće od 20% u odnosu na prosečne mesečne narudžbine ili ugovorene količine, ako ono ozbiljno utiče na planiranje proizvodnje ili ostavlja dobavljača sa viškom zaliha i neiskorišćenim kapacitetima.
Što se tiče zabrane komercijalne odmazde, kao neprihvatljivim smatraće se svaki oblik pritiska ili kažnjavanja dobavljača zbog korišćenja zakonskih prava ili odbijanja da prihvati nepoštene uslove poslovanja. Takvim ponašanjem podrazumevaće se uklanjanje proizvoda iz ponude, smanjenje narudžbina, odlaganje prijema robe, uskraćivanje marketinške podrške ili bilo koja druga mera kojom bi kupac mogao da ugrozi poslovanje dobavljača.
Komisija će u svakom pojedinačnom slučaju ceniti sve bitne okolnosti, uključujući sadržinu ugovora, poslovnu dokumentaciju i ponašanje ugovornih strana, kako bi utvrdila da li je došlo do nepoštene trgovačke prakse.


Оставите одговор