Život u Nemačkoj iz ugla niške srednjoškolke

Šesnaestogodišnja Lara Novak, učenica niške gimnazije „Svetozar Marković“, nedavno se vratila iz Štutgarta, gde je, zahvaljujući stipendiji Udruženja Nemaca „Gerhard“ iz Sombora, živela mesec dana i išla u tamošnju školu.

Tamo je bila smeštena u jednoj nemačkoj porodici, a obaveza joj je bila da redovno pohađa nastavu. U nemačkoj školi najjači utisak na Laru prvenstveno je ostavila zabrana korišćenje mobilnih telefona.

– Učenici ne smeju ni da pomisle da koriste mobilni telefon za vreme časa ili malog odmora. Makar da učenik samo drži telefon u ruci, profesor je dužan da mu ga oduzme i pošalje kod direktora. Korišćenje telefona je dozvoljeno samo u menzi, za vreme pauze za ručak – priča niška gimnazijalka, a prenosi agencija “Beta”.

Što se tiče predmeta u školi, Lara kaže da se većina podudara sa našim, ali je celokupno gradivo dosta lakše i drugačije organizovano. Učenici se sa gradivom upoznaju kroz nekoliko nivoa koji se nadograđuju, ne moraju da uče detalje, već samo ono što je najosnovnije iz konkretne oblasti. U školi u kojoj je bila udžbenici se ne kupuju, već ih učenici na početku školske godine zadužuju, a po završetku razreda vraćaju školi.

– Atmosfera na časovima je opuštena, ali i pored toga najveći deo školskih obaveza se završava na časovima, tako da su učenici slobodni posle škole. Najbolja ocena je jedinica, a najgora šestica, s tim što jedinicu retko ko ima. Učenik mora da bude vanserijski talenat za neki predmet da bio dobio jedinicu. Kada su jednom prilikom trebali da ocene svoj rad na času skoro svi učenici su dali sebi trojku ili četvorku. Kada sam ih pitala zašto nisu dali bolju ocenu, rekli su mi da bi tako samo lagali sebe – objašnjava Lara.

Kako dalje priča, za nju je veliko iznenađenje bilo i to što dečaci i devojčice imaju odvojene časove fizičkog vaspitanja, koje dečacima drže isključivo profesori, a devojčicama profesorke. Razlika je i u tome što imaju menzu u školi u kojoj ručaju, a učenici se mogu prijaviti da rade u njoj, za šta dobijaju besplatan obrok ili malu nadoknadu u novcu. Lara kaže i da je stereotip da su Nemci hladni i da nisu druželjubivi.

– U školi su me svi odlično prihvatili, bili fini prema meni i hteli da se družimo. Iznenadilo ih je što dobro govorim nemački, jer su prethodnih godina imali na razmeni decu iz drugih evropskih zemalja, koja su slabo govorila nemački, zbog čega su se teško sporazumevali – kaže Lara i dodaje da je zahvaljujući druženju sa vršnjacima obišla grad i tamošnje muzeje i znamenitosti, i značajno unapredila znanje nemačkog jezika, što je bio i glavni cilj njenog odlaska.

Po njenom mišljenju, između srpskih i nemačkih porodica postoje velike kulturološke razlike, jer su svi članovi nemačke porodice uključeni u poslove po kući i svi se trude da učine sve što je u njihovoj moći kako bi olakšali zajednički život.

– Srednjoškolci u Nemačkoj izlaze u kafiće kao i mi u Srbiji, ali mnogo više vole da šetaju parkovima ili gradom. Razlikuju se i po tome što u kafiću niko ne drži telefon u rukama, već svi pričaju sa društvom – istakla je Lara.

Informišite se jednom nedeljno o aktuelnim vestima - prijavite se na našu mejling listu

Оставите одговор