U zaseoku sela Mlanče, zvanom Slatina, nedaleko od Kraljeva i 14 kilometara od manastira Studenica, nalaze se hotel braće Antonijević i najmodernija fabrika za proizvodnju furnira, stolarije i nameštaja.
Reč je o lokaciji u planinskom kraju, prilično udaljenoj od svega, međutim, sa završetkom radova na putu Studenica-Ivanjica, situacija se znatno promenila. Ovo mesto danas postaje sve življe, sve je više posetilaca i turista, a i poslovnih ljudi. Ipak, i u vreme kada je sve bilo zamrlo u ovom mestu, od svoga posla braća Antonijevići nisu odustajali. Stariji Đorđe sa svojom fabrikom za preradu drveta, a mlađi Dragoslav sa ugostiteljskim lokalom, piše „Politika“.
Pogon za proizvodnju stolarije i nameštaja Đorđe je pokrenuo još davne 1968. godine. Bio je jedan od prvih privatnika u kraljevačkoj opštini
– Smatrao sam da čovek može sve da promeni osim rodnog mesta, pa to nisam ni pokušavao. Ovde sam pokrenuo porodičnu firmu i sada zapošljavam 35 radnika. Uvek sam smatrao da fabrika nameštaja treba da bude u šumi blizu sirovine. Posao sada ide dobro uz probleme koje imamo svi mi privatnici u Srbiji, a to su ogromni nameti poreza i doprinosa. Stoga sam uvek govorio da ono što država želi od nas da ubere može i drugačije, manjim dažbinama i većim podsticajem, što se tiče broja firmi i obima raznovrsne proizvodnje. Bilo bi bolje i nama i državi, ali to se godinama ne menja – smatra Đorđe.
U fabrici za proizvodnju furnira, stolarije i nameštaja „Slatina”, godišnje se preradi i do pet hiljada kubika drveta, a proizvodni proces je zaokružen. Pored klasične strugare tu su i savremene mašine za proizvodnju furnira, panel i šperploča, stolarije i nameštaja, a i briketa, tako da se od bukve ništa ne baca. Đorđu ne smeta to što je daleko od kupaca, i kaže da poslovnim partnerima put ne pada teško kada dolaze gde je godinama prisutna korektnost u pogledu kvaliteta i rokova isporuke. Zbog toga iz fabrike u planini, finalni proizvodi od drveta stižu do kupaca širom Srbije, a izvozi se i u evropske zemlje.
Za probijanje i asfaltiranje puta od Studenice prema Ivanjici, koji prolazi baš ovim krajem, Đorđev brat Dragoslav posebno se zalagao, jer je sada i u njegovom motelu još više gostiju. Kako kaže, često se dešava da motelskih 35 ležajeva ne bude dovoljno, jer blizina manastira Studenica i istoimena reka, uz okolne živopisne predele, privlače sve više turista na višednevni odmor, ali i lovce i ribolovce. Posetioci nisu samo iz okolnih mesta sa kraljevačke strane, već ih ima i od Ivanjice, a sve više dolaze i Beograđani i Novosađani.
I u hotelu su uglavnom zaposleni meštani naselja sa okolnih brda, od kojih se može čuti mišljenje da su braća Antonijević odbranila zavičaj od opasnosti da skroz opusti.
Оставите одговор